Efemerne svjetlosne plohe oblikovane prozorskim oknima koje putuju interijerom zgrade reflektirajući univerzalni ritam (Zemlje, Sunčevog sustava, ali i cijele Mliječne staze) temeljno su polazište umjetničkog istraživanja i intervencije Neli Ružić. Mjereći dimenzije neopipljivih vizualnih tragova sunčeve svjetlosti (nečega što bismo poradi izostanka prostornih odnosa i opipljivosti mogli nazvati apsolutnom plohom) i zaustavljajući njihovo mjesto samoljepivom reflektirajućom folijom u točno ispisan sat, Neli poziva promatrača na propitivanje i vlastitu refleksiju o vremenu, mjestu i tragu. Dakako, pritom ga potiče na doživljaj množine implicirajući simultano razotkrivanje različitih vremena, mjesta i tragova.
Fokus se s materijalnih svojstava umjetničkog djela evidentno pomjera prema procesu nastanka i doživljaja te simultanosti različitih bivanja baš na način kako nas na to upućuju postmodernistički tekstovi i studije, ali ponajviše dosadašnji umjetničini interesi i radovi. U tom se kontekstu svojevrsnog palimpsesta – koji ukotvljenost u nepromjenjivoj „vidljivoj“ sadašnjosti smatra nedostatnom, ograničavajućom ili, u najmanju ruku, nedorečenom – i igre neuhvatljivosti i izmicanja zapravo zatiču koordinate istraživanja te, posljedično, nastanka reflektirajućih umjetničkih dijagrama Neli Ružić. Tobožnji monolit sadašnjeg trenutka raspuknut je, a iz pukotina naviru nove mogućnosti doživljaja i pogleda. „Bez Sunca nema rada!“ – rezimirala je početak svoje intervencije umjetnica, svjesna oblacima prekrivenog neba, otvarajući tom kratkom konstatacijom prostor temeljnim pitanjima i mogućim kritičkim osvrtima, ali i inicijalnom razumijevanju podloge svoga nenametljivog umjetničkog čina izrazita estetskog nerva.
Dalibor Prančević
Rakursi
Naziv ciklusa Chiaroscurosvoje ishodište pronalazi u povijesti likovnih umjetnosti još u renesansi kad su se pokušali pronaći novi načini „modeliranja“ slikarskog prizora. Kasnije se jazz glazba i likovna umjetnost prate i prožimaju, zajednički se opirući konvencijama i čvrsto zadanim okvirima i tendirajući improvizaciji te poliritmiji. Na tragu slične izmaknute dijaloške prakse nastaje i program elastičnih Rakursakoji je osmislio kustos Dalibor Prančević. U rasporedu koncerata jazz glazbe izmjenjuju se prostorno specifične intervencije četvoro umjetnika (Vedrana Perkova, Viktora Popovića, Neli Ružić, Lorena Živkovića Kuljiša) koji kao polazišnu točku koriste zgradu Hrvatskog doma, značajnog susretišta glazbe i vizualne umjetnosti.
—
Izložbeni program Rakursi posvećeni su Davoru Matičeviću (Split, 1945. – Zagreb, 1994.) povodom tridesete obljetnice njegove rane smrti. Bio je ključna figura kustoskog rada tijekom 1970-ih i 1980-ih, temeljito proučavajući pitanja suvremene umjetnosti, a posebice ističući važnost intervencija suvremenih umjetnika u javnom prostoru. Njegov rad i projekti ostavili su dubok trag i snažan utjecaj na suvremenu umjetničku i kustosku scenu u Hrvatskoj.